Iako je naziv smjera "teorijski", učenici se tijekom obrazovanja bave s puno praktičnog rada. Učenici koji upisuju ovaj smjer trebaju imati razvijene sposobnosti i kvalitetno znanje solfeggia - predmeta koji je temelj daljnjeg glazbenog školovanja.

Glavni predmet teorijskog smjera je harmonija, u sklopu kojeg se svladava klasična harmonizacija dionica četveroglasnog vokalnog stavka, harmonizacija na klaviru, kao i analiza vokalnih i instrumentalnih kompozicija iz glazbene literature.

Osim harmonije, solfeggia i glasovira, učenici tijekom školovanja imaju priliku upoznati još jedan instrument po izboru (u trajanju od dvije godine). Ostali predmeti koji se uče tijekom četverogodišnjeg školovanja su: povijest glazbe, polifonija, glazbeni oblici, čitanje i sviranje partitura, dirigiranje i zbor.

Ovaj smjer daje široko glazbeno obrazovanje; produbljivanjem znanja ulazi se u srž glazbenih djela i njihovo razumijevanje. Nakon završenog Teorijskog smjera učenici imaju mogućnost nastaviti glazbeno školovanje na nekom od odsjeka Muzičke akademije kao što su: Odsjek za kompoziciju i glazbenu teoriju, Odsjek za muzikologiju, Odsjek za dirigiranje, te Odsjek za glazbenu pedagogiju, kao i na studiju katoličke crkvene glazbe na Institutu za Crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a velike su i prednosti predznanja iz glazbene škole prilikom studija na Učiteljskom fakultetu.

Solfeggio kao predmet o osnovnoj glazbenoj školi obuhvaća detaljno upoznavanje glazbene teorije te potiče razvoj intonativnih i ritamskih sposobnosti bez kojih je nezamislivo svako ozbiljnije bavljenje glazbom. U prvom i drugom pripremnom razredu učenici također imaju obvezatnu nastavu solfeggia na kojoj se osposobljuju za daljnji nastavak školovanja u srednjoj glazbenoj školi. Nastava solfeggia odvija se u dvije školske godine tijekom kojih se prolazi gradivo propisano nastavnim planom i programom za osnovnu  glazbenu školu.Valja napomenuti da takvom obliku nastave pristupaju oni učenici koji nisu završili osnovnu glazbenu školu a imaju namjeru nastaviti školovanje u srednjoj glazbenoj školi.

Harmonija je sljedeći predmet koji dobivaju učenici u prvom razredu srednje glazbene škole. Sadržaj nauka o harmoniji obuhvaća znanje o postavi, građi, nizanju i spajanju akorda te njihovim međusobnim odnosima. Cilj je harmonije omogućiti spoznaju, razumijevanje i prakticiranje harmonije, a to se postiže slušanjem odabranih primjera iz bogate glazbene literature, analizom, pismenom izradom raznovrsnih harmonijskih zadataka te njihovim sviranjem na klaviru.

Polifonija je predmet kojeg učenici dobivaju u trećem razredu srednje glazbene škole. Na tom predmetu upoznaje se povijesni razvoj višeglasja na europskom tlu. Riječ je o višeglasju koje se ostvaruje istodobnim tijekom dviju ili više dionica. Za takav oblik višeglasja kaže se da je skladan u polifonom stilu. Cilj polifonije je razvoj istjecanje sposobnosti za doživljaj i razumijevanje melodije u odnosu spram druge
ili nekoliko njih te upoznavanje raznih tehnika skladanja u polifonom stilu.

Povijest glazbe obvezni je predmet za sve učenike od 1. do 4. r. srednje škole (2 x 45 min tjedno). Tijekom nastave ovog predmeta učenici aktivnim sudjelovanjem stječu pregled glazbeno-stilskih razdoblja razvoja klasične glazbe, ali i znanja iz drugih glazbenih područja i o ostalim glazbenim žanrovima prošlosti i sadašnjosti. Nastava je interdisciplinarna, tj. obuhvaća sadržaje donedavno obveznih predmeta: Poznavanje glazbala, Folklorna glazba i Upoznavanje glazbene literature, kao i uvid u glazbenu terminologiju, akustiku, te aktivno slušanje glazbe i upoznavnanje sa literaturom i općenito tehnikama pronalaženja informacija o glazbi. U nastavni sadržaj uključeni su i: posjeti koncertima (Samoborska jesen, Dvorana Lisinski...), predavanjima, glazbenim institucijama i knjižnicama, te izložbama.

Glazbeni oblici obvezan je predmet za sve učenike 3. i 4. r. srednje škole (1 x 45 min tjedno). Uključuje predznanje učenika iz polja glazbene terminologije, kao i aktivnog slušanja i prepoznavanja glazbeno-stilskih razdoblja klasične glazbe. Obrazovni cilj predmeta je aktivno sudjelovanje i osposobljavanje učenika u analizi kompozicija i razmijevanje istih, a s ciljem kvalitetnije izvedbe djela iz glavnog predmeta učenika (instrument, glas, rad s ansamblom). Analizama su u najvećem broju obuhvaćena djela razdoblja baroka, klasike i romantizma, a manjim dijelom renesanse (mise, moteti, madrigali) i 20./21. stoljeća.

Dirigiranje je predmet koji je obvezan za učenike 3. i 4. r. srednje škole Teorijskog smjera, a mogu ga kao izborni predmet pohađati i učenici ostalih odjela (1x 45 min tjedno). Sadržaj predmeta obuhvaća stjecanje teorijskih znanja o povijesnom razvoju dirigiranja, značajnim dirigentima prošlosti i sadašnjosti, obilježjima dirigenta i ansambla, načinima pripreme za probu, literaturi i ostalim elementima koji su potrebni kao preduvjet za aktivno bavljenje dirigiranjem. Slijedi stjecanje vještine taktiranja glazb. primjera iz literature, te u konačnici tehnike pripreme i vođenja probe ansambla, kao i nastupne situacije sa raspoloživim i, prema afinitetu učenika, odabranim školskim ansamblom(-ima). Ovaj predmet, ukoliko se sustavno i kontinuirano izvršavaju navedeni zadaci, predstavlja kvalitetnu pripremu za aktivno sudjelovanje u amaterskim društvima (folklorna društva, zborovi, intrumentalni ansambli i sl.) ili na polju crkvene glazbe, a učenici koji razviju interes za ovo područje, mogu nastaviti studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji ili u sklopu studija glazbene pedagogije na istoj instituciji.

Čitanje i sviranje partitura obvezni je predmet za učenike 2. i 3. r. srednje škole Teorijskog smjera (1 x 45 min tjedno) i obuhvaća stjecanje znanja i vještina razlikovanja različitih tipova notnog zapisa kakav je danas i kako je izgledao u prošlosti, s naglaskom na zapis dionica, partitura, klavirskih izvadaka, bassa continua i drugih oblika horizontalnog i vertikalnog oblika zapisa glazbe, a zatim i sviranje istih na klaviru. Također uključuje i pregled notnog zapisa u tzv. starim ključevima, te oblike transponiranja za pojedini glas, odnosno instrument, kao i partiture u cjelosti (u bliže tonalitete). Stupanj složenosti zadataka iz glazbene literature ovisi o preduvjetu, a to je vještina sviranja klavira koja se stječe u prethodnim stupnjevima glazbene naobrazbe. Ovaj predmet priprema je za uspješno svladavanje zadataka u sklopu nastave Dirigiranja, tj. preduvjet je za pripremu rada s ansamblom.

Na odjelu za teoriju, solo pjevanje i orgulje s glavnim predmetom solo pjevanje učenici se obrazuju za zvanje GLAZBENIK/CA  PJEVAČ/ICA. Školovanje traje ukupno šest godina – dva pripremna razreda i četiri razreda srednje škole. Nakon završene srednje škole najdarovitiji mogu nastaviti školovanje glasa na visokoškolskim glazbenim ustanovama.
U I. pripremni razred mogu se upisati djevojke do navršene 20. godine i mladići do navršene 22. godine života.
U I. razred srednje škole mogu se upisati djevojke do navršene 22. godine, a mladići do navršene 24. godine života.
Na ovaj odjel upisati se mogu djevojke i mladići tek nakon potpunog sazrijevanja glasa (djevojke oko 15 godine, a mladići oko 17 godine života). Uvjet je općenito dobro zdravlje kandidata, a naročito potpuno zdravlje glasnica, izvrstan sluh i osjećaj za ritam, što se utvrđuje na provjeri glazbenih sposobnosti, odnosno klasifikacijskom ispitu.

Pripremanje i osposobljavanje učenika solo pjevanja sastoji se od upoznavanja osnovnih anatomskih parametara pjevačkog instrumenta, svladavanja pjevačke tehnike, upoznavanja stilskih karakteristika raznih glazbenih razdoblja, te razvijanja sposobnosti interpretacije teksta. Naime, učenici solopjevanja se, za razliku od učenika instrumentalista, susreću s poetskim tekstovima, često  najvećih svjetskih pjesnika i to na raznim jezicima (talijanski, njemački, francuski , češki, ruski, te naravno hrvatski). To od njih zahtjeva svladavanje melodike i ritmike određenog jezika te razvijanje sposobnosti analize poetskog teksta, njegove pravilne artikulacije i sugestivne interpretacije. 
Tokom školovanja u našoj školi učenici imaju mogućnost primjene stečenog znanja na javnim školskim priredbama, javnim satovima, razmjenu iskustava kroz suradnju sa drugim glazbenim školama.
Odjelna posebnost je godišnje izvođenje glazbeno-scenske postave primjerene sposobnostima učenika koje razvijaju i potiču kreativnost u svim dostupnim  granama umjetnosti.

Uz sve navedene pjevačke elemente , učenici dobivaju i cjelokupnu glazbeno –teorijsku naobrazbu (solfeggio, harmonija, polifonija, povijest glazbe, glazbeni oblici, glasovir, korepeticiju, osnove talijanskog i njemačkog jezika, zborsko i komorno muziciranje).

Nastava solo pjevanja razvija kod učenika sve bitne estetsko–muzikalne komponente uz neprekidno vokalno tehničko usavršavanje.

Orgulje su najveći i po građi najsloženiji instrument. Iako po načinu proizvodnje zvuka pripadaju skupini puhačkih instrumenata („upuhivanjem“ zraka u svirale), može ih se svrstati i u kategoriju klavijaturnih instrumenata (jer svirač dodirom tipki pokreće mehanizam koji proizvodi ton).

Tri osnovna dijela orgulja su:

1. mijeh i traktura
2. sviraonik
3. svirale

Mijeh je spremnik zraka koji pomoću trakture (mehanizma pomoću kojeg zrak dolazi u svirale). Postoje 4 vrste trakture: mehanička, pneumatska, električna i elektro-pneumatska.

Sviraonik (konzola) sastoji se od manuala (klavijature koja se svira rukama) i pedalne klavijature (svira se nogama). Ovisno o veličini orgulja, manuala može biti od jedan pa čak i do sedam. Na konzoli postoje i registarske pločice ili poluge (manubriji) za uključivanje registara tj. određene skupine svirala jednakih zvučnih karakteristika. Svirač (orguljaš) sjedi na dugačkoj klupi.

Svirale (cijevi) su produkcijski dio orgulja, dio u kojem titra stupac zraka i proizvodi različite zvukove. Zvukovne karakteristike ovise o mnogo faktora – materijalu od kojeg su napravljene (drvo,kositar, olovo, bakar), obliku, omjeru dužine i visine.... Najkraća svirala može biti svega 3 mm, a najduža cca 6 metara. Broj svirala kreće se od stotinu pa čak do i nekoliko desetaka tisuća cijevi (orgulje u Atlantic Cityju – Convention Hall imaju 33114 cijevi).

Registri
Registar je niz svirala iste boje zvuka, oblika i menzure (omjer duljine i širine svirale), ali različite visine. Jedan registar ima onoliko svirala koliko je tipaka/tipki na manualu. Isto vrijedi i za pedalnu klavijaturu. Svaki manual, kao i pedal, ima svoje vlastite registre, ali isti registar (npr. Principal 8') zvuči različito na svakom manualu (pedalu).

Osnovu i jezgru orguljskog zvuka daju osamstopni registri (8') koji pritiskom tipke klavijature daju stvarnu  visinu tona (npr. ako pritisnemo tipku c1, čut će se c1). Stopa je stara mjera za dužinu (30,48 cm) koja se upotrebljava pri gradnji orgulja kao oznaka za dimenziju najdublje svirale pojedinog registra. Postoje registri koji umjesto realne visine tona daju za jednu (16'), dvije (32') ili čak tri oktave dublje (64', ton C2 = 16, 35 Hz); ili jednu (4'), dvije (2') ili tri (1') oktave viši ton. Npr. 8-stopni registar pritiskom tipke c1 daje stvarni zvuk tona c1, ali pritiskom iste tipke 4-stopnog registra zvučat će ton c2.

Tri su veće skupine registara: temeljni registri, alikvoti i mješanice, te jezičnjaci.

Povijest i primjena
Naziv orgulje potječe od grčke riječi organon što znači oruđe, instrument, naprava.

Najčešća asocijacija vezana uz orgulje jest da su one isključivo crkveni instrument. Povijesne činjenice upućuju da su preteče orgulja (razne vrste aerofonih instrumenata) koje susrećemo kod Grka (syrinx – Panova frula), Rimljana (hidraulis) i naroda Dalekog istoka (kineski šeng, japanski šo, indijski mašrokita) bile upotrebljavane u svjetovne svrhe, za zabavu, cirkus i gladijatorske igre.

U Zapadnu crkvu su uvedene tek u 8. stoljeću u ulozi davanja intonacije zboru, a službeno postaju dijelom bogoslužja 1287. godine (Milanski koncil).
Najstarije sačuvane orgulje su pronađene i iskopane ispod rimskih temelja u Mađarskoj. Potječu iz 228. godine i imale su 4 registra.

Orgulje su prozvane kraljicom instrumenata jer osim fizičke veličine, zvukovnim spektrom i jačini (glasnoći) definitivno mogu konkurirati velikom simfonijskom orkestru.

Ispočetka orgulje su bile samo pratnja (pjevačima i instrumentalistima), ali su se s vremenom osamostalile do solističkog instrumenta.Također nisu vezane isključivo za crkvene prostore; velike koncertne dvorane imaju orgulje tako da postoji njihova primjena u simfonijskoj, oratorijskoj i opernoj literaturi, ali i popularnoj i jazz glazbi.

Orgulje u Glazbenoj školi Ferdo Livadić, Samobor
Naša glazbena škola posjeduje električne orgulje Johannus Opus 25 koje se koriste za nastavu i koncerte u dvorani naše škole. Orgulje su dvomanualne (dvije klavijature) i imaju 38 registara. Opseg klavijature je od C do c4, a pedala C do f1. Da bi se na njima mogla svirati literatura svih stilova, imaju barokni i romantični zvukovni spektar te pomagala: žaluziju i crescendo papučicu.

Nastava započinje upoznavanjem konzole i osnovnih podataka o orguljama (klavijatura – manuali, pedal, pojam registra i upoznavanje naziva registara i njihovoj primjeni u „zvukovnom bojanju“ notnog teksta, žaluzija i crescendo papučica...), a zatim položaj sjedenja za orguljama. Nakon što se savladaju skladbe raznih stilova (manualiter – sviranje samo rukama), postepeno se uvodi sviranje pedala. Za to je potrebno nabaviti posebne cipele da bi se lakše sviralo. Učenike se upoznaje tehnikom sviranja pedala („prsti – peta“) kroz postepeno zahtijevnije skladbe koje sadrže i pedalnu dionicu.

Kroz četiri godine učenja svladavaju se pedalne vježbe, skladbe starih majstora i  Johanna Sebastiana Bacha, djela skladatelja romantike i 20. stoljeća, te orguljska literatura hrvatskih skladatelja. Kroz te skladbe uče se stilski i interpretativni elementi te se razvija manualna i pedalna tehnika sviranja. Nakon završene srednje glazbene škole, glazbenik orguljaš ima glazbenu i tehničku (u sviračkom smislu) podlogu za profesionalno bavljenje glazbom (studij orgulja ili crkvene glazbe) ili „bendovsko“ sviranje klavijatura općenito.

Prijedlozi za slušanje i gledanje:

Johann Sebastian Bach (1685.-1750.): Toccata i fuga in d, BWV 565

Jehan Alain (1911.-1940.): Litanies

Nikolaj Rimski–Korsakov (1844.-1908): Bumbarov let

Procol Harum: A Whiter Shade of Pale (orguljska dionica)

Jazz orgulje: