Ferdo (Wiesner) LIVADIĆ, skladatelj
Celje (Slovenija), 30. svibanj 1799. – Samobor (Hrvatska), 8. siječanj 1879.

• uz Jurja Karla Wisnera von Morgensterna (1783.-1855.), najistaknutiji ilirac, glazbeni prethodnik Vatroslava Lisinskog (1819.-1854.);
• u Samobor dolazi u ranoj mladosti zbog obiteljskih razloga, srodio se sa novim zavičajem, prihvatio rodoljubne ideje i pohrvatio svoje njemačko prezime Wiesner u Livadić (kao kasnije i Vatroslav Lisinski), te svojim djelovanjem pridonio kulturnom uzdizanju samoborskog kraja;
• glazbu počeo učiti kod mjesnog orguljaša i učitelja Josipa Herovića (1777.-1871.), a zatim nastavio za vrijeme svog studija pravnih znanosti u Grazu (1816.-1822.), gdje je bio i član Štajerskog glazbenog društva;
• do smrti (1879.) obnašao dužnosti ladanjskog vlastelina i načelnika u Samoboru, baveći se glazbom sporadično;
• u svome dvorcu Livadić ugošćavao je istaknute predstavnike Ilirskoga pokreta. Njegovi stalni gosti bili su, pored Gaja, Ljudevit Vukotinović, Dragutin Rakovac, Petar Preradović, Stanko Vraz, Vatroslav Lisinski i mnogi drugi;
• Livadića su posjećivali i mnogi strani umjetnici kao Willmers, Julius Epstein, Leopold Zellner, Grün, Stazić-Stöger, Zadrobilkov, Cecilija Frank, a njegov gost bio je i slavni Franz Liszt za svoga posjeta Zagrebu (27. srpanj 1846.), pa je (navodno) i svirao na Livadićevom glasoviru;
• umro je u svome domu 8. siječnja 1879. godine i pokopan je na samoborskom groblju. Na grobu i pred njegovom kućom (danas Samoborski muzej) nalazi se njegovo poprsje, rad samoborskog kipara Ferde Ivanščaka (1882.-1926.). God. 1902. postavljen je i reljef njemu u spomen na zgradi samoborskog magistrata (Gradsko poglavarstvo na glavnome trgu u Samoboru), rad kipara Rudolfa Valdeca (1872.-1929.).
• njegovim imenom danas se zove ulica uz njegov dvorac, samoborsko tamburaško društvo i samoborska glazbena škola.

Stvaralaštvo Ferde Livadića

• ostavio je brojčano velik opus od preko 250 skladbi; skladao je uglavnom komorna, klavirska i vokalna djela; stvarao je brzo, često za neku određenu prigodu;
• najveći dio opusa čine solo-popijevke, oko 180 solo-pjesama (pretežno romance), najbrojnije su one na hrvatske (125), a zatim i slovenske i njemačke tekstove; odlikuje ih izražajna melodijska linija, često pod utjecajem njemačke glazbene tradicije, zatim jednostavna harmonijska pratnja klavira te naznake dramatičnosti;
• najpoznatije Livadićeve popijevke: Mio ti je kraj, Ti si moja, Udaljenoj ljubi, Prelja, Kamena djeva, Der Entfernten i balada Okićke vrane;
• za klavir je skladao niz koračnica, plesova (polke, četvorke, valceri, kola), a najpoznatiji je Nokturno u fis-molu iz 1822. god., koji spada među najranije primjere nokturna u klavirskoj literaturi; popularnost su stekle i dvije karakterne minijature za klavir: Charakteristische Tonbilder: 1. Der Scherz i 2. Der Eigensinn (obrada Svetislava Stančića iz 1932. pod naslovom Dva scherza).
• skladao je i tridesetak crkvenih djela: crkvene popijevke, mise i orguljske skladbe;
• suautorstvo sa tadašnjim orkestralnim glazbenikom Wilhelmom Weissom za scensku glazbu Bogovićeve drame Frankopan, te za Jurana i Sofiju (1840.) Ivana Kukuljevića-Sakcinskoga;
• popularnost je doživjela njegova budnica (suradnja sa Ljudevitom Gajem) Još Hrvatska nij' propala (Još Horvatska ni propala), praizvedena 7. veljače 1835. u međučinu njemačkog igorkaza Josepha Schweigerta Die Magdalenen Grotte bei Ogulin, a iste večeri morala je na zahtjev publike biti ponovljena deset puta te tako kao prva pjesma otpjevana s javnog mjesta, i to s njemačke pozornice, na hrvatskom jeziku postala simbol-budnica narodnog preporoda.

Literatura

ANDREIS, Josip: Music in Croatia, Zagreb: Institute of musicology, 1982., str. 142-144.

ANDREIS: Josip: Povijest glazbe, sv. 4, Zagreb: SNL, 1989, str. 206-209.

KATALINIĆ, Vjera (ur.): Ferdo Wiesner Livadić. Život i djelo, Zagreb: HMD, 2003.

KOVAČEVIĆ, Krešimir (ur.): Ferdo Livadić, u: Leksikon jugoslavenske muzike, JLZ: Zagreb, 1984, str. 522-523.

STIPČEVIĆ, Ennio: Hrvatska glazba: povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća, Zagreb: Školska knjiga, 1997, str. 170.

ŠABAN, Ladislav: Ferdo Livadić – u javnosti i privatno, u: Muzika i škola, 4/12 (1967), str. 131-136.

ŽUPANOVIĆ, Lovro: Centuries of croatian music, sv. 2, Zagreb: Školska knjiga, 1989, str. 14-15, 27.

ŽUPANOVIĆ, Lovro: Stoljeća hrvatske glazbe, Zagreb. Školska knjiga, 1980, str. 156-160.

Internet stranice

http://buja.tripod.com/livadic.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ferdo_Livadić
http://www.biografije.org/livadic.htm