Info
Instrumenti
Skupno muziciranje
Info
Instrumenti
Skupno muziciranje
Info
Instrumenti
Skupno muziciranje
Info
Predmeti
Zbor
Info
Info
Instrumenti
Info
Info

Orgulje

Orgulje su najveći i po građi najsloženiji instrument. Iako po načinu proizvodnje zvuka pripadaju skupini puhačkih instrumenata („upuhivanjem“ zraka u svirale), može ih se svrstati i u kategoriju klavijaturnih instrumenata (jer svirač dodirom tipki pokreće mehanizam koji proizvodi ton).

3 osnovna dijela orgulja su:

  1. mijeh i traktura
  2. sviraonik
  3. svirale

Mijeh je spremnik zraka koji pomoću trakture (mehanizma pomoću kojeg zrak dolazi u svirale). Postoje 4 vrste trakture: mehanička, pneumatska, električna i elektro-pneumatska.

Sviraonik (konzola) sastoji se od manuala (klavijature koja se svira rukama) i pedalne klavijature (svira se nogama). Ovisno o veličini orgulja, manuala može biti od jedan pa čak i do sedam. Na konzoli postoje i registarske pločice ili poluge (manubriji) za uključivanje registara tj. određene skupine svirala jednakih zvučnih karakteristika. Svirač (orguljaš) sjedi na dugačkoj klupi.

Svirale (cijevi) su produkcijski dio orgulja, dio u kojem titra stupac zraka i proizvodi različite zvukove. Zvukovne karakteristike ovise o mnogo faktora – materijalu od kojeg su napravljene (drvo,kositar, olovo, bakar), obliku, omjeru dužine i visine.... Najkraća svirala može biti svega 3 mm, a najduža cca 6 metara. Broj svirala kreće se od stotinu pa čak do i nekoliko desetaka tisuća cijevi (orgulje u Atlantic Cityju – Convention Hall imaju 33114 cijevi).

Registri
Registar je niz svirala iste boje zvuka, oblika i menzure (omjer duljine i širine svirale), ali različite visine. Jedan registar ima onoliko svirala koliko je tipaka/tipki na manualu. Isto vrijedi i za pedalnu klavijaturu. Svaki manual, kao i pedal, ima svoje vlastite registre, ali isti registar (npr. Principal 8') zvuči različito na svakom manualu (pedalu).

Osnovu i jezgru orguljskog zvuka daju osamstopni registri (8') koji pritiskom tipke klavijature daju stvarnu  visinu tona (npr. ako pritisnemo tipku c1, čut će se c1). Stopa je stara mjera za dužinu (30,48 cm) koja se upotrebljava pri gradnji orgulja kao oznaka za dimenziju najdublje svirale pojedinog registra. Postoje registri koji umjesto realne visine tona daju za jednu (16'), dvije (32') ili čak tri oktave dublje (64', ton C2 = 16, 35 Hz); ili jednu (4'), dvije (2') ili tri (1') oktave viši ton. Npr. 8-stopni registar pritiskom tipke c1 daje stvarni zvuk tona c1, ali pritiskom iste tipke 4-stopnog registra zvučat će ton c2.

Tri su veće skupine registara: temeljni registri, alikvoti i mješanice, te jezičnjaci.

Atlantic city convention hall
Sydney Opera House


Povijest i primjena
Naziv orgulje potječe od grčke riječi organon što znači oruđe, instrument, naprava.

Najčešća asocijacija vezana uz orgulje jest da su one isključivo crkveni instrument. Povijesne činjenice upućuju da su preteče orgulja (razne vrste aerofonih instrumenata) koje susrećemo kod Grka (syrinx – Panova frula), Rimljana (hidraulis) i naroda Dalekog istoka (kineski šeng, japanski šo, indijski mašrokita) bile upotrebljavane u svjetovne svrhe, za zabavu, cirkus i gladijatorske igre.

U Zapadnu crkvu su uvedene tek u 8. stoljeću u ulozi davanja intonacije zboru, a službeno postaju dijelom bogoslužja 1287. godine (Milanski koncil).
Najstarije sačuvane orgulje su pronađene i iskopane ispod rimskih temelja u Mađarskoj. Potječu iz 228. godine i imale su 4 registra.

Orgulje su prozvane kraljicom instrumenata jer osim fizičke veličine, zvukovnim spektrom i jačini (glasnoći) definitivno mogu konkurirati velikom simfonijskom orkestru.

Ispočetka orgulje su bile samo pratnja (pjevačima i instrumentalistima), ali su se s vremenom osamostalile do solističkog instrumenta.Također nisu vezane isključivo za crkvene prostore; velike koncertne dvorane imaju orgulje tako da postoji njihova primjena u simfonijskoj, oratorijskoj i opernoj literaturi, ali i popularnoj i jazz glazbi.

Orgulje u Glazbenoj školi Ferdo Livadić, Samobor
Naša glazbena škola posjeduje električne orgulje Johannus Opus 25 koje se koriste za nastavu i koncerte u dvorani naše škole. Orgulje su dvomanualne (dvije klavijature) i imaju 38 registara. Opseg klavijature je od C do c4, a pedala C do f1. Da bi se na njima mogla svirati literatura svih stilova, imaju barokni i romantični zvukovni spektar te pomagala: žaluziju i crescendo papučicu.

Nastava započinje upoznavanjem konzole i osnovnih podataka o orguljama (klavijatura – manuali, pedal, pojam registra i upoznavanje naziva registara i njihovoj primjeni u „zvukovnom bojanju“ notnog teksta, žaluzija i crescendo papučica...), a zatim položaj sjedenja za orguljama. Nakon što se savladaju skladbe raznih stilova (manualiter – sviranje samo rukama), postepeno se uvodi sviranje pedala. Za to je potrebno nabaviti posebne cipele da bi se lakše sviralo. Učenike se upoznaje tehnikom sviranja pedala („prsti – peta“) kroz postepeno zahtijevnije skladbe koje sadrže i pedalnu dionicu.

Kroz četiri godine učenja svladavaju se pedalne vježbe, skladbe starih majstora i  Johanna Sebastiana Bacha, djela skladatelja romantike i 20. stoljeća, te orguljska literatura hrvatskih skladatelja. Kroz te skladbe uče se stilski i interpretativni elementi te se razvija manualna i pedalna tehnika sviranja. Nakon završene srednje glazbene škole, glazbenik orguljaš ima glazbenu i tehničku (u sviračkom smislu) podlogu za profesionalno bavljenje glazbom (studij orgulja ili crkvene glazbe) ili „bendovsko“ sviranje klavijatura općenito.

Prijedlozi za slušanje i gledanje:

Johann Pachelbel (1653.-1706.): Toccata in e

Johann Sebastian Bach (1685.-1750.): Toccata i fuga in d, BWV 565

Frigyes Hidas (1928.-2007.): Organ Concerto (Koncert za orgulje) – III. Toccata

Jehan Alain (1911.-1940.): Litanies

Nikolaj Rimski–Korsakov (1844.-1908): Bumbarov let

Procol Harum: A Whiter Shade of Pale (orguljska dionica)

jazz orgulje:


 
 
naslovna   |   djelatnici   |   odjeli   |   nastava   |   upisi   |   galerija Studio Imago